„Stern Review - Ekonomski učinak klimatskih promjena“ izvješće je koje je za britansku vladu izradio nezavisni ekonomski analitičar Lord Stern od Brentforda 2006. godine, a koje razmatra učinke klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja na svjetsko gospodarstvo. Iako ovo nije prvi izvještaj o utjecaju globalnog zagrijavanja na svjetsku ekonomiju, zbog svoje opsežnosti i stručnosti, smatra se najznačajnijim izvješćem na tu temu.

Među glavnim zaključcima u izvješću Lorda Sterna naglašava se kako je potrebno investirati jedan posto globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) godišnje kako bi se izbjegli najgori učinci klimatskih promjena. Izostanak takve politike mogao bi drastično utjecati na smanjenje stope rasta globalnog BDP-a, čak i do dvadeset posto. No, u lipnju prošle godine, stopa potrebne investicije povećana je na 2% globalnog BDP-a. Izvješće upućuje na to kako klimatske promjene predstavljaju najveću prijetnju za globalno tržište, a donosi i rješenja kako izbjeći takav scenarij; poput uvođenja poreza na okoliš koji bi utjecao na smanjenje gospodarskih i socijalnih razlika u svijetu.

U Izvješću se, između ostaloga ističe kako:

• Još uvijek ima vremena da se izbjegne najgori učinak klimatskih promjena, ukoliko odmah započnemo s djelovanjem.

Koristeći rezultate iz formalnog ekonomskog modela, izvješće procjenjuje da, ukoliko se ne krene u poduzimanje konkretnih akcija, ukupni učinci klimatskih promjena na globalno gospodarstvo mogli bi se popeti na oko 5% globalnog BDP-a na godišnjoj osnovi. Ako se u obzir uzme najgori scenarij, možemo govoriti čak i o 20% ili više.

• Klimatske promjene mogle bi imati velik utjecaj na rast i razvoj.

Fenomen globalnog zagrijavanja i staklenika mogao bi do 2035. godine dosegnuti dvostruko veću razinu nego onu koja je postojala u predindustrijskoj fazi. U doslovnom prijevodu, to bi značilo da bi temperatura mogla porasti za 2 stupnja Celzijusa dok dugotrajno postoje pedesetpostotne šanse da temperatura poraste i do 5 stupnjeva Celzijusa.

• Troškovi stabilizacije klimatskih promjena vrlo su veliki, a odgoda ih samo dodatno povećava.

Najgori scenarij utjecaja klimatskih promjena na globalno gospodarstvo može se spriječiti krene li se u stabilizaciju ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu, što dovodi do nastanka fenomena globalnog zagrijavanja. Danas se dnevno u atmosferu ispušta oko 430 ppm Co2, dok svake godine raste za dodatnih 2 ppm. Stabilizacija ispuštanja znači da bi se emisija Co2 do 2050. godine trebala smanjiti za 25% i više.

• Potrebno je poduzeti konkretne akcije u državama diljem svijeta, a ne poticati još veći jaz između bogatih i siromašnih država.

Troškovi konkretnih akcija nisu ravnomjerno raspodijeljeni na države diljem svijeta. Ukoliko razvijene države preuzmu 60 do 80% svih troškova do 2050., zemlje u razvoju također trebaju dati svoj udio u pokrivanju troškova. No, od njih se ne smije tražiti da samostalno pokriju sve troškove. U razvijenim zemljama već postoje konkretne mjere o smanjenju karbonskog otiska, a ta inicijativa uskoro će biti pokrenuta i u Hrvatskoj.

• Postoje brojne mjera koje se mogu primijeniti u smanjenju globalne emisije CO2. Kako bi zaživjele, potrebne su im jasne, čvrste i motivirajuće politike.

Emisija CO2 može se smanjiti povećanjem energetske učinkovitosti, donošenjem zakonskih regulativa te usvajanjem inicijativa o „čistoj energiji“ na području transporta i energetskog sektora. Energetski sektor bi do 2050. godine trebao dekarbonizirati 60 posto svoje proizvodnje, kako bi se koncentracija ugljičnog dioksida održala ispod 550 ppm. To se odnosi i na transportni sektor.

• Klimatske promjene podrazumijevaju globalnu odgovornost temeljenu na zajedničkom razumijevanju dugoročnih planova i donesenih sporazuma.

Potrebno je da ključni elementi međunarodnih sporazuma sadržavaju odredbe koje bi uređivale adaptaciju zajedničkih međunarodnih politika u nacionalna zakonodavstva država potpisnica; politike smanjenja uništavanja šumskih površina; odredbe o tehnološkoj suradnji te financijske dogovore oko pravilne preaspodjele troškova.

U Hrvatskoj, u suorganizaciji REC-a Hrvatska, uskoro započinje realizacija projekta Carbon footprint (Ugljični otisak) kojem je jedan od ciljeva senzibilizirati gospodarske subjekte o potrebi povećanja energetske učinkovitosti. Ugljični otisak mjera je utjecaja ljudskih aktivnosti na okoliš preko emisije stakleničkih plinova, izražene u jedinicama ugljičnog dioksida – CO2, a što je energetska učinkovitost veća, to je Carbon Footprint manji.