Starost planeta Zemlje
Kada bismo starost planeta Zemlje od 4.6 milijardi godina simbolično pretvorili u 46 godina, postojanje čovječanstva  trajalo bi četiri godine, dok je industrijska revolucija započela prije jednu minutu! Ipak, u toj „minuti“ Zemlja je toliko iscrpljena za potrebe dobivanja sirovina i goriva, da je već izumro ili nepovratno izumire zastrašujuće velik broj biljnih i životinjskih vrsta, dok se ljudska populacija višestruko povećala.

Gospodarenje otpadom - trajni izazov    
Jedan od glavnih problema zaštite okoliša u Hrvatskoj, prema izvješću Europske komisije, i dalje je - gospodarenje otpadom. Poznato je da otpad može biti velika prijetnja okolišu te trajno kontaminirati tlo i vodu, a uz ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta, može predstavljati opasnost i za ljudsko zdravlje. Pri tome između legalnih i ilegalnih odlagališta, kakvih je u Hrvatskoj još zabrinjavajuće mnogo, nema velike razlike. Tijekom 2007. godine sanirano je ili zatvoreno samo 28 od 234 odlagališta otpada te 217 od 512 ilegalnih odlagališta. Troškovi odlaganja otpada su i značajna stavka u državnom proračunu, dok se, s druge strane  recikliranjem, pored stvaranja nove vrijednosti već upotrijebljenim predmetima, otvaraju radna mjesta, štedi novac i štiti okoliš. Primjerice, samo je primjenom Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu emisija stakleničkih plinova smanjena za oko 132.600 tona. Iskustva iz Europske unije također potvrđuju mnogobrojne prednosti recikliranja u odnosu na odlaganje. Naime, recikliranje 10.000 tona otpada u Europskoj uniji otvara 240 radnih mjesta, dok odlaganje otvara tek 10 mjesta.   
Hrvatska si je postavila cilj da do 2015. godine reciklira 23% otpada, građani su zainteresirani za sortiranje i recikliranje otpada, no za to treba stvoriti uvjete. Izgradnja Centara za gospodarenje otpadom pokazala se kao optimalan način upravljanja otpadom, siguran recept za smanjenje onečišćenja okoliša te važna stavka u razvoju gospodarstva.

 

Klimatske promjene u brojkama  
Globalno zagrijavanje u posljednjih je dvadesetak godina veće nego u bilo kojem razdoblju u posljednjih 10.000 godina

• U prošlom je stoljeću, od 1901-2000. godine, razina oceana narasla za 15-25 centimetara, što zbog otapanja ledenjaka, a što zbog činjenice da se volumen vode zagrijavanjem povećava. Temperatura Tihog oceana tijekom tog razdoblja narasla je za 1.5 Celzijev stupanj, što je smanjilo populaciju zooplanktona i uzrokovalo uginuće 4 milijuna ptica koje se njime hrane.
• Beringov glečer na Aljasci smanjio se za 130 km2  tijekom proteklog stoljeća.

Od početka Industrijske revolucije, količina emitiranog CO2 povećala se za 27%, dok su se emisije metana udvostručile.

 

Tropske šume - „vrsta“ koja izumire     
Posljednjih su godina upozorenja o razmjerima uništavanja tropskih šuma sve glasnija, ali potreba za poljoprivrednim zemljištem potrebnim za proizvodnju hrane i uzgoj stoke mnogima je dobro opravdanje za to.
U manje od 300 godina posječeno je ili spaljeno 20% svjetskih šuma, a svake godine nestane oko 170.000 kvadratnih kilometara tropske prašume u svijetu, što odgovara trostrukoj površini Hrvatske. Takvom brzinom uništavanja, za tridesetak godina prašume će u potpunosti nestati. U samom procesu uništavanja šuma nastaje oko 25% od ukupnog CO2 ispuštenog u atmosferu.
Krčenjem šuma ostaje ogoljeno i nezaštićeno tlo, a jedan od razloga krčenja je potreba za poljoprivrednim zemljištem koje se na taj način dobiva, no važnu ulogu imaju i požari. „Izumiranjem“ šume ne nestaju samo stabla; kako su šume prirodno stanište brojnim životinjskim i biljnim vrstama, i njihovim stanovnicima prijeti izumiranje. Tlo ispod šume može držati 5 puta više vode nego tlo istog sastava, ali bez šume. Drveće unutar debla, u granama i lišću također sadrži mnogo vode, što pomaže da se u rijekama - i za vrijeme i poplava i za vrijeme suša - održava stalna količina vode. Korijenje drveća i druge vegetacije sprečava eroziju tla uzrokovanu kišom i vjetrom te time onemogućuje poplave i zamuljivanje rijeka, što je inače pogubno za život u njima.

Najmanje polovica svih živih vrsta živi u tropskim prašumama (neki stručnjaci smatraju i 90%), i ne mogu živjeti nigdje drugdje. Zbog toga većina biologa vjeruje da je uništavanje tropske prašume najveća šteta koja se nanosi prirodi. Dok se neke štete koje nanosimo globalnom ekološkom sustavu mogu izliječiti za nekoliko stotina ili tisuća godina, uništavanje tolikih vrsta u tako kratkom vremenu do te je mjere opasno, da znanstvenici smatraju kako bi oporavak trajao 100 milijuna godina.